Nekad snijeg nije samo “zima”. Nekad je pauza. Tišina. Ovo je naš mali zimski album – i podsjetnik da se ne treba uvijek bježati daleko. Nekad samo treba znati zašto bježite.
Većina zimskih pejzaža postane crno-bijela. Naš ne. Jeste li ikad primijetili taj fenomen Une? Što je temperatura zraka niža, to njena boja izgleda "toplije" i intenzivnije. Dok se priroda oko nje povlači u sivilo i bjelinu, rijeka prkosi. Ona je jedini pokret u statičnoj slici zime.
Ljeti bujne krošnje naše kućice na drvetu pružaju savršeno skrovište – štite od vrućine i znatiželjnih pogleda, ostavljajući otvorenim samo onaj najvažniji: pogled na Unu. Ali zima je iskrena; ona ogoli sve. Tek pod snijegom, jasna je vizura kućice koja se ugnijezdila među granama i s čije se terase pruža fantastičan pogled.
Znate onaj zvuk kad hodate po drvenim mostićima ljeti? Onaj tupi odjek koraka?
Snijeg to promijeni. On djeluje kao savršena zvučna izolacija. Hodanje otocima zimi je akustično iskustvo – čujete samo tiho pucketanje snijega pod čizmama i vlastiti dah. Drvo, koje je ljeti toplo na dodir, sada postaje okvir za snježne skulpture. Ograde mostova nisu više samo sigurnost, nego galerija unikatnih oblika koje vjetar vaja svaki sat.
Japodski otoci su izletište i turističko naselje na rijeci Uni kod Bihaća. Zimi je idealno za šetnju, fotografisanje i “reset” dan u prirodi. Sezona smještaja i raftinga traje od aprila do oktobra, a zimi objavljujemo albume i priče sa Une.
Postoji poseban gušt u tome da gledaš hladnoću u oči, a da te ona ne može dotaknuti. Naše kupole nisu tu samo da bi izgledale "svjetski". One bude onaj praiskonski osjećaj sigurnosti – kao kad si dijete i gledaš nevrijeme kroz prozor tople sobe. Samo što ovdje nema zida. Između tebe i pahulje je samo prozirna folija. Ti si u šumi, a nisi u šumi.
Iako naše kupole spavaju zimski san (jer radimo sezonski od aprila do oktobra), pogled na njih pod snijegom budi maštu. To je pogled na osjećaj – kako bi bilo ležati unutra, na toplom, gledati film, dok pahulje udaraju u prozirni strop? Iskreno, još uvijek se pitamo bismo li ih uspjeli ugrijati na ovim minusima. Nismo još probali. Ali lijepo je maštati.
Iako sezona počinje tek u proljeće, drvena vrata Japodskih otoka nemaju ključ. Otvorena su cijele godine za šetnju, za udah, za bijeg. To je naš način da vam kažemo "dobrodošli" čak i kad fizički nismo tamo.
Zima na Japodskim otocima nije za smrzavanje. Ona je za resetiranje.
Vidimo se na mostu – prvom, drugom ili petom…
Ako želiš da ti javimo kad otvorimo sezonu i objavimo prve termine — ostavi mail ili pošalji poruku "SEZONA" na kontakt formi.
"Zima je za maštanje, ali proljeće je za akciju. Rezerviši svoj termin za novu sezonu na vrijeme!"
